Osijek

KOMPA
Kada ste u Osijeku, Dravu možete prijeći mostom poput elegentnog visećeg „Mosta Mladosti“ ili „kompom“, skelom. Kompa je u Osijeku počela prometovati 1916. godine, a ne provozati se njom s jedne na drugu obalu rijeke bilo bi ravno posjetu Zagrebu i ne provozati se uspinjačom. Uz to, Osječanima je kompa omiljeno prijevozno sredstvo za posjet zoološkom vrtu i lijepom parku koji ga okružuje. Drugi razlog korištenja skele-kompe je rekreacija. Krug biciklom, na rolama ili laganom šetnjom po promenadi uz Dravu ne zamisliv je bez korištenja ovog zanimljivog i ekološkog plovila. Kompu naime pokreće jedino struja rijeke Drave, a kako ne bi otplovila nizvodno prema obližnjem Dunavu „čvrsto se drži“ za čelično uže dopremljeno iz rudnika s dalekih Karpata. Vozni red: polazak s obje obale u intervalima, svakih 20 minuta. Aktualni vozni red doznajte ovdje.

ZOO VRT
Osječki zoološki vrt osnovan je 1955. godine. Zahvaljujući lokaciji udaljenoj od gradske buke, savršeno je mjesto za mirni boravak 80-ak vrsta životinja u kavezima i u otvorenim nastambama. U akvariju i terariju živi još 20-ak vrsta riba i gmazova, a ukupno u parku živi 650 jedinki životinja. Uz površinu od 11 hektara, osječki zoo jedan je od većih parkova u srednjem podunavlju, a velika vrijednost parka je upravo u njegovoj lokaciji. Ukoliko vam se nakon jednog posjeta učini da ste sve već vidjeli, sigurno ćete poželjeti posjetiti ga ponovo i jednostavno uživati u miru i tišini gotovo nedirnute prirodne podravske šume. Do Zoo-vrta nalazi se hotel i ugostiteljski objekt te dječje igralište. Uz pogled na rijeku Dravu i okolno zelenilo ovo je zasigurno jedno od najljepših mjesta za opuštanje i „punjenje baterija“ u gradu. Informacije za posjetitelje: www.zoo-osijek.hr

MLIN – VODENICA NA DRAVI
U blizini skele „Kompe“, stare vodovodne centrale i vidikovca nad Dravom u jesen 2015. godine porinuto je vrlo zanimljivo plovilo – replika vodenice, mlin-brod. Od 18. do početka 20. stoljeća godišnje ih je u Osijeku bilo i preko 60. Do sredine 20. stoljeća na velikim slavonskim rijekama Dravi, Savi i Dunavu radilo je više stotina mlinova, a zadnja je vodenica u Osijeku prestala s radom 1944. godine. Mlinarski je obrt bio jedan od najcjenjenijih. U želji da se oživi sjećanje na slavno doba mlinarstva tijekom kojega je Osijek postao središte proizvodnje žitarica i pekarskih proizvoda (ovdje djeluju neki od najvećih hrvatskih i regionalnih proizvođača – uzgoj žitarica: Žito d.d., lanac pekarnica: Mlinar d.d., tvornica keksa: Karolina d.o.o.), pokrenut je projekt pod nazivom „Mlinarev put“. Informacije za posjetitelje: mob. 092 226 29 10. U slučaju posjeta organiziranih turističkih grupa, pošaljite najavu dolaska e-mailom na voditelja vodenice, mlinara, g. Davida Stanislava Davidovića: drafting.os@gmail.com.

PERIVOJ KRALJA TOMISLAVA I PARKOVI OKO TVRĐE
Kažu da je Osijek „najzeleniji“ grad u Hrvatskoj, a tu ćete tvrdnju najlakše provjeriti ako prošećete jednim od 17 parkova. Najveći je Perivoj kralja Tomislava između Gornjeg grada i Tvrđe nastao još početkom 18. stoljeća, a do njega se nalaze Park Kralja Petra Krešimira Četvrtog i Park Kralja Držislava. Razlog postojanju ovoga zelenog prstena oko stare Tvrđe je zapravo vrlo jednostavan. Određeno je naime da se Gornji te Donji grad moraju pomaknuti točno kilometar daleko od gradskih zidina, a koliko je bio domet tadašnjih topova. Na prostoru parkova oko Tvrđe nalazi se niz spomenika poput spomen ploče sa stablom lipe posađenom na obljetnicu tisuću godina Hrvatskog kraljevstva 1925., spomen ploče oslobođenju Osijeka od nacističke vlasti 1945., fontana prijateljstva gradova Pečuha i Osijeka izrađena od poznate pečuške Zsolnay keramike i Spomenik Umirući vojnik izgrađen 1898. godine. Spomenik je djelo poznatog umjetnika Roberta Frangeša Mihanovića, a podsjeća na poginule osječke vojnike u velikom Austrijsko-pruskom ratu 1866. godine. Tijekom Domovinskog rata 1991., dobio je dodatno značenje kao spomen na poginule za hrvatsku samostalnost. Na jugoistočnom kraju Tvrđe nalazi se jedan od najmlađih parkova, Park Mladenaca. Tijekom 1980-ih mladi bračni parovi ovdje su sadili stabla kao simbol njihove vječne ljubavi.

SAKUNTALA PARK
U drugoj polovini 19. stoljeća zasađen je po mnogima najromantičniji park u Osjeku nazvan prema kipu Sakuntale, djevojke iz indijske mitologije koja je živjela u skladu s prirodom. Kip je bio poklon iz grada Berilna, a mit potječe od epa o Sakuntali, indijskog pjesnika Kalidasa iz 5. Stoljeća. Sakuntala park je projektirao najveći osječki arhitekt svoga vremena, Viktor Axmann, no više puta tijekom 20. stoljeća je preuređivan te je mijenjao originalni izgled da bi 2018. godine bio ponovno uređen u stilu romantičnog razdoblja secesije. U istočnom krilu parka nalazi se mali glazbeni paviljon, a okrenute prema Kapucinskoj ulici/Europskoj aveniji, na glavnom ulazu u park, nalaze se dva kipa sfinge. Za njih će maštovitiji sugrađani reći da su poput reljefa sfinge na fasadi kina Urania zapravo „čuvarice“ toga masonskog hrama, posvećenog starogrčkoj muzi Uraniji…

MAČKAMAMA
Vjerojatno najpopularnija osječanka bila je i do danas ostala barunica Paulina Hermann, velika dobrotvorka. Kažu da nitko u potrebi od nje nije otišao praznih ruku, no ipak je najpoznatija ostala po velikoj ljubavi prema životinjama, posebice mačkama. Kada je 1925. godine u gradskoj četvrti Industrijska četvrt izgradila novu vilu gradom se odmah pročulo kako s njom živi veliki broj mačaka i pasa, a pričalo se da posjeduje čak i lava. Upravo zato osječani su ju prozvali Mačkamamom. U sjećanje na poznatu sugrađanku ispred „dvorca“ postavljen je hrastov kip barunice okružene mačkama, djelo osječkog umjetnika Mate Tijardovića.

RONDEL VELIKANA
Na južnom ulazu u stari grad Tvrđu 2006. godine podignut je na inicijativu Družbe Braće Hrvatskog Zmaja tzv. Rondel velikana. U središtu spomenika je fontana uokolo koje se nalaze biste poznatih osječana, biskupa Josipa Jurja Strossmayera utemeljitelja Hrvatske akadamije znanosti i umjetnosti, graditelja osječke i đakovačke katedrale te dvaju hrvatskih kemičara školovanih u Osijeku Lavoslava Leopolda Ružičke dobitnika Nobelove nagrade 1939. i Vladimira Preloga dobitnika Nobelove nagrade 1975.

TRAMVAJ
Dana 10. rujna 1884. u Osijeku je počeo prometovati konjski tramvaj, jedan od prvih u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Od većih gradova u regiji jedino su Beč, Budimpešta, Graz i Bukurešt tramvaj dobili prije Osijeka dok su ga gradovi Zagreb, Bratislava, Sofia i Beograd uveli kasnije. Unatoč velikim željama da prestignu Osječane, u Sarajevu je tramvaj zakasnio tri mjeseca. Mnogi gradovi svijeta danas ponovo uvode tramvaje u sustav javnog prijevoza, a Osijek je među rijetkim “malim” gradovima koji se mogu pohvaliti njegovim neprekinutim postojanjem i proširenjem. Na osječkim se ulicama trenutno može vidjeti četiri različita modela tramvaja od kojih je najstariji onaj iz 1926. godine te služi za turističke vožnje gradom. Zanimljivo je kako je prvi tramvaj iz 1884. bio crvene boje, navodno po želji cara Franje Josipa kako bi sličio bečkim tramvajima. Danas su tramvaji bijelo – plavi, u gradskim bojama. (Fotografija, autor: Damir Macanić)

RODINA GNIJEZDA U CENTRU GRADA
Osijek je grad okružen dravskim poplavnim šumama i oranicama, a gotovo na rubu grada započinje i područje parka prirode Kopački rit. Tako nije neobično u blizini samog glavnog trga vidjeti gnijezda bijelih roda. Trenutno su aktivna dva, na dvorišnoj strani bivšeg hotela Royal i na vrhu tornjića zgrade „Ipk“ na početku korza. Do nedavno je aktivno bilo i gnijezdo na samoj Katedrali, a graciozne velike bijele ptice bile su zanimljiv kontrast strašnim gargolijama, vodorigama. U Zimskoj luci u Gornjem gradu svakoga se jutra može vidjeti mnoštvo divljih ptica na jutarnjem hranjenju, a nije neobično niti da u grad zaluta pokoja srna. Divlje životinje kojih vjerojatno ima najviše u gradu su kune, čistačice grada, a najaktivnije su u noćnim satima.

PROMENADA I ZIMSKA LUKA
Osijek njegovi građani često od milja nazivaju „Grad na Dravi“ što on zaista i jest. Grad se cijelom svojom duljinom proteže uz rijeku Dravu, a cijela je obala zaštićena obalo-utvrdom te na baranjskoj strani „bentom“ (nasipom). Utvrđeni dio obale uređen je kao šetnica, popularna Promenada. Uz nju se Osječani bave sportom, biciklizmom, rolanjem, a dio šetnice nadomak glavnome trgu omiljen je i kao mjesto susreta. Brojni su kafići s terasama poredani jedan uz drugoga tik do Zimske luke u kojima se uz osvježavajuće piće, kavu i kolače možete opustiti, popričati s prijateljima ili pak doznati što je novoga u gradu. Zimska luka prokopana je 1898. godine kako bi se iz obližnjeg starog pogona pivovare taj omiljeni proizvod distribuirao diljem regije. Danas je Zimska luka raj za ribiče i pecaroše, a njihove čamce čuva od ledenih santi koje u zimskim mjesecima zaplove rijekom. Pošto se Drava 20-ak kilometara nizvodno kod sela Aljmaš ulijeva u Dunav, Osijek je  zanimljivo odredište za putnike s riječnih cruisera. Pristanište se nalazi tik do Zimske luke.

COPACABANA I KRUNSKA UTVRDA
Svi koji su tijekom održavanja Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. godine s tugom prihvatili činjenicu da su Brazil, Rio i tamošnja popularna plaža Copacabana nedostižno daleko, ako su posjetili Osijek mogli su odahnuti. Naime najveće i najposjećenije dravsko kupalište izgrađeno 1965. nosi naziv upravo po toj poznatoj plaži, od milja u skraćenoj domaćoj varijanti zvanoj „Kopika“. Ondje se tijekom ljetnih mjeseci možete osvježiti kupanjem u Dravi, poprimiti brončani ten na pješčanoj plaži ili se zabaviti na obližnjim otvorenim bazenima. Uz pogled na cijeli grad i glavne gradske znamenitosti te cijenu ulaznice koja je gotovo simbolična, osječka Copacabana je ljetno odredište br. 1! U blizini kupališta nalazi se i neslužbeno no ipak omiljeno izletište „kod katakombi“, smješteno u Krunskoj utvrdi – sjevernom dijelu osječke tvrđave. Ovdje je zasigurno najveselije tijekom mjeseca rujna u vrijeme održavanja omiljenih Dana prvog hrvatskog piva.

UTVRDA KOROGYVAR
Korogyvar (Korođgrad) srednjovjekovna tvrđava (wasserburg) iz 13. stoljeća, okružena većinom isušenom močvarom, nalazi se nadomak Osijeku između sela Ivanovac i Čepin. Do nje se može lako doći biciklističkom stazom iz osječke Industrijske četvrti ili automobilom. Ova ciglom i kamenom građena kružna utvrda dugo je bila vlasništvo srednjovjekovnih osječkih vladara, obitelji Korogy, a od 16. stoljeća i ratovima s Osmanskim carstvom stoji u ruševinama. No unatoč ruševnom stanju i dalje je među lokalnim stanovništvom omiljeno izletište, a priče i legende o skrivenom blagu baruna Trenka, o njegovoj čuvarici zmijskoj djevojci i krikovima u noći koji lede krv u žilama i danas se sa strahopoštovanjem prepričavaju. U jesen 2014. godine ovdje je održan srednjovjekovni sajam te viteški turnir koji će zasigurno prijeći u zanimljivu tradiciju.

SPOMENIK “CRVENOM FIĆI” – sjećanje na Domovinski rat 1991.
Građani Hrvatske su 1990. na referendumu odlučili iskoristiti pravo koje je pružao Ustav komunističke Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije te je odlučeno da Hrvatska nakon 45 godina ponovno postane samostalna država s demokratskim uređenjem i slobodnim tržištem. Vodstvo Jugoslavenske Narodne Armije, pod utjecajem rukovoditelja Komunističke partije Srbije vođenima iskrivljenom povijesnom idejom stvaranja tzv. “Velike Srbije”, nije prihvatilo rezultat referenduma te su 1991. godine uz pomoć srpskih paravojnih jedinica započeli rat protiv Hrvatske. Prije zahuktavanja rata Armija je odlučila pokazati svoju snagu (radilo se o jednoj od najvećih europskih vojnih sila) izlaskom tenkova na ulice Osijeka. Dana 27. lipnja 1991. za vrijeme divljanja tenkova gradskim ulicama sugrađanin Branko Breškić pokušao ih je zaustaviti parkirajući posred raskrižja Trpimirove i Vukovarske ulice svoj auto, popularni jugoslavenski model Fiat 500 zvan „Fićo“. Tenk ga je smrskao u komadiće oštetivši tako obližnji autobus. U sjećanje na taj događaj, jasne najave ratnih strahota koje su potrajale i tijekom 1992. godine, na raskrižju je postavljena umjetnička instalacija u kojoj mali „hrabri“ crveni Fićo gazi tenk te tako simbolizira pobjednika u nametnutom ratu. Hrvatska je unatoč ratnim žrtvama i posrnulom gospodarstvu od 1992. godine međunarodno priznata članica UN-a, a 2013. primljena je u članstvo Europske Unije.

GRAFIT „OSIJEK NEPOKORENI GRAD“ – sjećanje na Domovinski rat 1991.
U vrijeme najvećih oružanih napada na Osijek, kada se Hrvatska u ratu branila od komunističke Jugoslavije, dan nakon okupacije Vukovara 18. studenog 1991., snažnu poruku ponosa i prkosa na zid na rubu grada upisao je pokojni branitelj Predrag Sušac. Osijek je zahvaljujući hrabrim vojnicima i sugrađanima ostao „nepokoreni grad“. Grafit je zaštićeno kulturno dobro.

„RANJENE“ ZGRADE – sjećanje na Domovinski rat 1991.
Tijekom rata 1991. i 1992. godine mnogi civilni i kulturni objekti bili su razarani. U sjećanje na teške dane u kojima su Osječani večeri u strahu provodili u skloništima, a jutrima popravljali uništeno, na pojedinim su javnim zgradama i u stambenim naseljima popravci izvršeni drugom bojom fasadne cigle (crveno-žuto). Najviše ih se nalazi uz Gornjodravsku obalu te u naselju Sjenjak. Monumentalna zgrada Muzeja likovnih umjetnosti prilikom obnove također je zadržala svoju „ranu“, kao stalni podsjetnik na ciljano uništenje hrvatske kulture koju su provodili zapovjednici tada već raspadnute komunističke Jugoslavije.

GRADSKE ZIDINE I VODENA VRATA
Početkom 18. stoljeća započela je izgradnja zidina osječke tvrđave – Tvrđe, u obliku velike nepravilne zvijezde. Po dovršetku radova 1722. godine, Tvrđa je postala jedna od najvećih i najmodernijih vojnih utvrda u srednjoj Europi. Unutar zidina zgrade su građene gotovo isključivo u baroknom stilu, a u sam grad vodilo je četvora vrata. U prvoj je polovini 20. stoljeća na žalost odlučeno da se stare zidine sruše. Tako danas postoji tek manji dio zidina prema rijeci s Vodenim vratima i kulom (vodotoranj), te veći dio Krunske utvrde na lijevoj obali Drave. Osječke zidine građene su ponajprije zbog obrane od mogućeg novog napada vojske Osmanskog carstva koje je Osijek držalo pod okupacijom od 1526. do 1687. godine. Gradnju zidina vodio je general Johann Stephan von Beckers, a i danas se vjeruje da je njegovo tijelo po smrti zazidano u zidine uz Vodena vrata. Zanimljiva je anegdota o pokušaju ulaska cara Josipa Drugog u Tvrđu. Naime, tijekom svog prvog posjeta gradu 1768., car je došao nakon zalaska sunca te se čak niti njemu nisu smjela otvoriti gradska vrata. S toga su mu smještaj ponudili u Gornjem gradu u gostionici K šaranu na mjestu današnjeg Esseker centra. Još jedna povijesna legenda kaže da je u vrijeme Napoleonskih ratova, krajem 1805. godine kad je veliki vojskovođa zaprijetio glavnom gradu Habsburškog carstva, cijela carska riznica preseljena među zidine osječke Tvrđe, koja je slovila za najsigurniju utvrdu u čitavoj zemlji. Po prolasku opasnosti riznica je vraćena u Beč no jedna je škrinja s državnim blagom navodno ostala u Osijeku te do danas nije pronađena…

GENERAL VOJARNA – REKTORAT SVEUČILIŠTA
Godine 1726. na Trgu Sv. Trojstva u Tvrđi izgrađena je monumentalna renesansno-barokna zgrada General-vojarne. Kako i samo ime kaže, zgrada izgrađena po nalogu velikog austro-ugarskog vojskovođe princa Eugena Savojskog, služila je za potrebe carske vojne uprave u istočnoj Hrvatskoj (Slavoniji i Srijemu). Od 1975. godine, poznata je kao Rektorat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, biskupa i utemeljitelja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Tradicija visokog obrazovanja u Osijeku postoji još od 1707. godine, a danas je osječko sveučilište sa 17 fakulteta i odjela jedno od najvažnijih znanstvenih središta u Hrvatskoj. Studentima je kada dosele u Osijek vjerojatno  vrlo draga i činjenica što je Tvrđa kao i početkom 18. stoljeća, središte gradskog noćnog života i zabave s nizom ugostiteljskih objekata koje je nekada najviše posjećivala upravo vojska. Zanimljivo je da je zgrada General-vojarne zajedno s obližnjim kipom Sv. Trojstva prikazana na novčanici od 200 hrvatskih kuna.

CRKVA SV. MIHAELA ARKANĐELA
Odmah po oslobođenju od Turske vlasti, krajem 17. stoljeća, mnoge osječke džamije pretvorene su ponovno u katoličke crkve. Jedna od njih je i župna crkva Sv. Mihovila (Mihaela) Arkanđela. Ovu baroknu crkvu su od 1725. do 1748. godine gradili Isusovački redovnici. Danas s dva 47 metara visokim tornjevima dominira panoramom Tvrđe, a njena zvona još i danas svakoga petka u 11 sati podsjećaju na trenutak oslobođenja od Turaka 29. rujna 1687. godine. Slika na glavnom oltaru pokazuje upravo taj događaj. Zanimljivo je kako su Osječani s vremenom zaboravili pravi razlog zvonjave crkvenih zvona u 11 sati te su „izmislili“ vlastito objašnjenje. Naime, kako bi ručak petkom bio gotov do podneva, omiljene knedle počeli bi izrađivati tek nakon što im „sve crkve tako kažu“ te su taj jedanaesti sat petkom prozvali „knedl sat“. Na trgu ispred crkve žutim ciglama iscrtani su temelji nekadašnje turske Kasim-pašine džamije, a na sredini trga stoji kip Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika svih koji žive i rade uz vodu. Pošto je Osijek često bio izložen varljivoj ćudi rijeke Drave, kipovi ovoga sveca nalaze se na nekoliko mjesta u gradu.

CRKVA UZVIŠENJA SV. KRIŽA
Franjevački redovnici u Tvrđi 1732. godine grade barokni samostan i crkvu Uzvišenja Sv. Križa i to na temeljima nekadašnje tri bogomolje: romaničke i gotičke crkve te turske džamije. Glavni oltar krasi kip posvećen Majci Božjoj osječkoj, koji je u 18. stoljeću pred Rákoczijevom bunom spašen iz južnomađarskog svetišta Marija Jud. Navodno ga tamošnji Franjevci i dan danas traže natrag. Ipak oltar najdraži Osječanima je onaj Sv. Antuna Padovanskog. Upravo se zato još od 1727. godine na njegov blagdan 13. lipnja u Tvrđi održava crkveno proštenje, „kirvaj“. Na popratnom velikom sajmu može se pronaći za svakoga ponešto, od igračaka do ručnih radova. Posebno se ističu štandovi s ručno rađenim svijećama te proizvodima od meda poput tradicionalnih hrvatskih medenjaka „licitara“ uvrštenih na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne baštine.

TRG SVETOG TROJSTVA
Glavnim trgom u starom gradu, Tvrđi, dominira barokni kip Sv. Trojstva. Izgrađen je 1729. godine, kao zavjetni kip Osječana dragom Bogu da se kuga koja je prethodno poharala grad više nikada ne vrati. Legenda pak kaže da su gradske štakore pa time i kugu istrijebile simpatične životinjice koje su osječani u velikom broju naselili u grad – kune! Po mnogima ovaj kip je najljepši barokni spomenik u Hrvatskoj. Slični zavjetni kipovi postoje u mnogim gradovima pa i selima u Slavoniji i Baranji te diljem nekadašnjeg Austro-ugarskog carstva. Na istočnom uglu trga stoji zgrada Glavne gradske straže s tornjem-stražarnicom izgrađena početkom 18.stoljeća, a u njoj se danas nalazi Arheološki odjel Muzeja Slavonije. Dijagonalno na uglu nalazi se Muzej Slavonije. Ispred njega raste prastaro stablo ginka, ostatak nekadašnjeg velikog parka. Na suprotnoj zapadnoj strani trga na uglu nalazi se Glazbena škola Franje Kuhača. Rođeni Osječanin, Kuhač je u drugoj polovini 19. stoljeća postao poznat kao sakupljač slavenske glazbene narodne baštine. Svojim istraživanjem dokazao je kako su poznati svjetski skladatelji Ludwig van Beethoven i Joseph Haydn, po majci Hrvat, u svojim djelima često posuđivali dijelove hrvatske tradicijske glazbe. Zanimljivo je kako Haydnova melodija današnje njemačke himne potječe od stare hrvatske pjesme “Stal se jesem rano jutro malo pred zoru” iz Međimurja i austrijskog Gradišća, iako ju je Haydn “posudio” kako bi skladao carsku himnu Bože živi, Bože štiti (Gott erhalte, Gott beschütze).

EUROPSKA AVENIJA
Po secesiji, stilu vrlo popularnom u cijelom nekadašnjem Austro-ugraskom carstvu, Osijek je posebno poznat. Veličanstvene gradske palače u Europskoj aveniji, danas većinom raskošni uredski prostori, građene su na samom početku 20. stoljeća u stilu tzv. „bečke secesije“ dok je najveća među njima, Poštanska palača, izgrađena u stilu „mađarske secesije“. U istoj ulici nalazi se i niz klasicističkih zgrada iz 19. stoljeća s monumentalnom Sudbenom palačom. Od svih kuća u ovoj ulici vjerojatno je najposjećenija ona Muzeja likovnih umjetnosti. U njenom se fundusu nalazi cijelo bogatstvo umjetničkih slika i skulptura. Neke od najzanimljivijih slika su portreti slavonskih plemićkih obitelji iz 18. i 19. stoljeća te romantični pejzaži Slavonije i Baranje djela utemeljitelja osječke crtačke škole Huga Conrada Von Hötzendorfa i Adolfa Waldingera.

KON-KATEDRALA SV. PETRA I PAVLA (OSJEČKA KATEDRALA)
Prema inicijativi biskupa Josipa Jurja Strossmayera, 1894. godine započela je izgradnja crkve Sv. Petra i Pavla, kon-katedrale Đakovačko-osječke nadbiskupije. Upravo zato ju Osječani nazivaju jednostavno „katedralom“. Nakon rušenja starije barokne crkve, dovršena je u samo četiri godine te je od 1898. godine panorama Osijeka ne zamisliva bez njezinog 90 metara visokog zvonika i danas drugog po visini u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Građena je od crvene fasadne opeke, u neo-gotičkom stilu, a graditelji su bili njemački arhitekti Franz Langenberg i Richard Jordan. Oslikavanje zidova freskama izveo je poznati hrvatski slikar Mirko Rački. Crkva ima pet zvona. Najveće ujedno i treće po veličini u Hrvatskoj mase više od 2,5 tone posvećeno Sv. Petru i Pavlu nalazi se u glavnom tornju iznad sata. U ratu 1991. i napadima jugoslavenske vojske „katedrala“ je pogođena više od stotinu puta te je u tijeku cjelovita obnova. Zanimljivo je da se u njemačkom gradu Kölnu nalazi nešto novija crkva Srca Isusova koja je gotovo kopija osječke katedrale.

EURODOM I ŽALOSNA KAPELICA
Južno od osječkog starog grada Tvrđe nalazi se trgovačko-kulturni centar Eurodom. Ovaj stakleni neboder kojega Osječani nazivaju i „tornjevima blizancima“ visok je 61 metar što ga nakon Hotela Osijek (62 metra) i Katedrale (90 metara) čini trećom najvišom zgradom u gradu i srednjedunavskoj regiji. Zgrada se nalazi na mjestu starijeg Radničkog doma, monumentalne multifunkcionalne zgrade s počekta 40-ih godina 20. stoljeća za koju se sumnjalo da je građena u svrhu jačanja osjećaja pripadnosti Trećem Reichu u vrijeme okupacije grada u Drugom svjetskom ratu. Zanimljivost je veća kad se uzme u obzir da je temeljni kamen za nju položen 14. travnja 1942., a grad je oslobođen na isti datum 1945. godine. Pored Eurodoma nalazi se „Žalosna kapelica“, omanja barokna građevina iz 1780. godine, poznata po legendi o „osječkom Romeu i Juliji“. Početkom 18. stoljeća ovdje je naime na smrt osuđen mladić zbog krađe koju nije počinio što je prešutio ne bi li zaštitio ugled svoje djevojke.

KINO URANIA I KINO EUROPA
U srcu Gornjeg grada razdvojene romantičnim Sakuntala parkom nalaze se dvije stare kino dvorane. Kino Urania iz 1912. i Kino Europa iz 1939. godine. Kino Europa koje se danas koristi za povrmene projekcije te razna kulturna događanja mnogi smatraju jednim od najljepših djela moderne arhitekture u Osijeku. Kino Urania, djelo Osječanina Viktora Axmana, je prema stručnjacima jedno od najboljih ostvarenja secesijske arhitekture u gradu pa i šire. Kino je navodno građeno ne samo za potrebe filmskih predstava već i kako bi se u nju smjestila masonska loža „Budnost“. Sama zgrada puna je simbolike vidljive i na pročelju, od piramidalnog oblika do reljefa sfinge, čuvarice „hrama“. Iako osječka masonska loža više nije aktivna, zanimljiva je legenda prema kojoj su svoj “hram” namjerno postavili pročeljem nasuprot Osječkoj katedrali, ne bi li pokazali svoju moć i društveni utjecaj ravan crkvenomu…

VISEĆI MOST I SECESIJSKI ZDENAC
Vjerojatno najčešći motiv na razglednicama Osijeka je sljedeći: pogled na grad s lijeve dravske obale s visećim pješačkim mostom te zvonikom katedrale i staklenim tornjem hotela uz pozadini. Most Mladosti izgrađen je 1980. godine, a danas je omiljen među zaljubljenim parovima koji na njegovu ogradu stavljaju tzv. ljubavne lokote. Vjeruje se da će njihova ljubav biti sigurna sve dok je ključ lokota duboko na dnu rijeke Drave. Na dijelu dravske promenade između visećeg mosta i Zimske luke nalazi još jedan simbol Osijeka, veliki secesijski zdenac, poklon grofovske obitelji Pejačević gradu Osijeku iz 1903. godine.

ŽUPANIJSKA ULICA
Od glavnog gradskog trga prema jugu proteže se Županijska ulica. U njoj se nalaze dvije važne institucije, zgrada županijske skupštine poznata kao Županijska palača izgrađena u klasicističkom stilu 1842. godine, te zgrada Hrvatskog narodnog kazališta izgrađena u vencecijansko-maurskom stilu 1866. godine. Predstave u kazalištu u početku su izvođene na Njemačkom, a od 1907. na Hrvatskom jeziku. Desno od kazališta do Drugog svjetskog rata nalazila se židovska sinagoga na što danas podsjeća spomen ploča. Tijekom šetnje ulicom zanimljivo je potražiti „zalutala“ topovsku kuglu. Vjerojatno sredinom 19. stoljeća iz starog grada Tvrđe greškom je ispucana topovska kugla te se zaustavila upravo u podnožju zida Županijska palače.

CRKVA SV. JAKOVA I KAPUCINSKA ULICA (KORZO)
Na samom početku korza, na spoju glavnog trga i Kapucinske ulice, nalazi se barokna crkva Sv. Jakova Apostola te pripadajući Kapucinski samostan građeni početkom 18. stoljeća. Iako je fasada crkve vrlo jednostavna, unutrašnjost je bogato ukrašena freskama i vjerskim slikama među kojima ona na glavnom oltaru prikazuje za ono vrijeme uobičajenu temu, sukob Kršćanstva i Islama iz vremena osmanske okupacije grada od 1526. do 1687. godine. Nešto dalje niz ulicu nalazi se nekadašnji hotel Royal iz 1905. godine. Ova historicistička zgrada možda je najpoznatija po pričama o jednome od njenih najvjernijih posjetitelja iz prve polovine 20. stoljeća, razbojniku Čarugi. On je naime volio objedovati samo u najfinijim restoranima, a sam je sebe nazivao „slavonskim Robinom Hoodom“ s jednom ipak bitnom razlikom – svoj plijen nije rado dijelio sa siromašnima.

TRG dr. ANTE STARČEVIĆA (GLAVNI TRG)
Glavni trg u Gornjem gradu nosi ime dr. Ante Starčevića, hrvatskog političara iz 19. stoljeća vođenog idejom o hrvatskoj samostalnosti. Uz njegov spomenik, na trgu se nalazi i osječanima vjerojatno omiljeni kip „grupa građana“ koji predstavlja same Osječane sa svim svojim različitostima. Samim trgom uz Katedralu dominiraju dvije neo-renesansne građevine, s južne strane zgrada Županijskog poglavarstva poznata kao palača Normann iz 1890. godine te na zapadnoj strani tzv. Gradska kuća iz 1873. godine. Preko puta ove zgrade, na križanju trga s Ribarskom i Šamačkom ulicom nalazi se lijepa barokna uglovnica s kipićem slona na pročelju. Postavio ju je osječki trgovac Ivan Leipzig ne bi li privukao kupce u svoju trgovinu robom iz dalekih istočnih krajeva. Mogući razlog postavljanju kipa bilo je i praznovjerje kako statua slona donosi sreću. Naime, u trgovini se mogla odigrati i vrlo popularna Ugarska lutrija. U današnje vrijeme trg je omiljeno sastajalište osječana, od svakodnevnih prijateljskih susreta do velikih proslava među kojima se ističe proslava Nove Godine, redovito uz pjenušac, veliki vatromet i tradicionalni „bečki“ valcer.

TRG SLOBODE
U samom središtu grada nalazi se Trg Slobode, dio pješačke zone koja povezuje Ulicu Hrvatske Republike s korzom i glavnim trgom. Ovdje se nalazi vjerojatno najpoznatija osječka robna kuća, popularni Supermarket otvoren davne 1967. godine. Na sjevernom spoju trga s korzom nalaze se dva spomenika. U prolazu uz Kapucinski samostan stoji kip Franje Krežme poznatog osječkog i hrvatskog skladatelja i violinista koji je u svojoj kratkoj karijeri uspio postati koncert-majstorom Bilse orkestra, preteče berlinske filharmonije. Sljedeći spomenik podignut je u sjećanje na prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, utemeljitelja slobodne i demokratske hrvatske države 1990. godine. Na žalost put razdjeljenja od komunističke Jugoslavije protekao je u ratnim okolnostima. Upravo na to podsjeća treći spomenik na ovome trgu smješten na njegovom južnom dijelu. Spomenik braniteljima i žrtvama Domovinskog rata za neovisnost podignut je 2005. godine. Do njega se nalazi i četvrti kip, omiljeni osječki „šetač“ književnik August Cesarec.

DVORAC PEJAČEVIĆ
Poznata hrvatska plemićka obitelj, grofovi Pejačević imali su posjede po čitavoj Hrvatskoj. Iz ove je obitelji potekla i prva hrvatska skladateljica Dora Pejačević. Muški članovi obitelji obnašali su dužnost hrvatskog bana, danas bismo rekli premijera, a njihov politički i gospodarski utjecaj širio se diljem nekadašnjeg Austro-ugarskog carstva. Nakon 1945. godine, članovi ove obitelji iz jedine preživjele „našičke“ grane bili su prisiljeni napustiti Hrvatsku pod pritiskom komunističkih vlasti. Na području Slavonije posjedovali su tri velika dvorca, među kojima i ovaj u osječkoj gradskoj četvrti Retfala. Dvorac je građen na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće u barokno-klasicističkom stilu. Od početka 20. stoljeća dvorac je u vlasništvu Hrvatske provincije Marijinih sestara čudotvorne medaljice te se u većem dijelu dvorca nalazi njihov samostan, dok se u njegovu zapadnom krilu nalazi privatna bolnička klinika. Zanimljivi i živopisni opisi dvorca i njegovih stanovnika mogu se pronaći u popularnom povijesno-ljubavnom romanu Marije Jurić Zagorke „Vitez slavonske ravni“.

CRKVA PRESLAVNA IMENA MARIJINA
Jedna od najraskošnijih baroknih crkvi u Osijeku nalazi se u Donjem gradu, u blizini dravske obale. Katolička župna crkva Preslavna imena Marijina izgrađena je 1732. godine na mjestu starije crkve iz 1714. godine. U donjogradskoj župi, točnije u obližnjoj crkvici Gospe Sniježne na Trgu bana Josipa Jelačića nalaze se i dva vrlo zanimljiva dijela inventara, instrument sličan orguljama tzv. pozitiv iz 17. stoljeća, izrađen u Grazu te kip Majke Božje Sniježne izrađen prema originalu iz austrijskog marijanskog svetišta Mariazell, zavjetni poklon jednoga austro-ugarskog carskog vojnika. Preko puta crkve nalazi se Osnovna škola Jagode Truhelke, poznate osječke dječje spisateljice čije najpopularnije djelo, trilogija pripovjetki “Zlatni danci” slikovito govori o njenoj obitelji, te životu Donjograđana i svih Osječana na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Jedna od najtoplijih hrvatskih dječjih i obiteljskih priča, kasnije izdanih na audio-kazeti, nastala je prema njenim pripovjetkama – “Najljepši Božić”.

KUŽNI PIL BLAŽENE DJEVICE MARIJE, KUĆA KRAGUJEVIĆ I KAPELA SV. ROKA

Zapadno niz Crkvenu ulicu od donjogradske župne crkve prema bolnici nalazi se kapela posvećena Sv. Roku. Izgrađena je 1744. godine, kao zavjet građana koji su preživjeli kugu. Uz kapelu se nalazi zavjetni “kugin” kip Majci Božjoj te lijepa barokna prizemnica s arkadama (boltama). I danas u vlasništvu obitelji Kragujević-Mitrović jedna je od najstarijiih građanskih kuća u Osijeku.

PRAVOSLAVNA CRKVA U DONJEM GRADU

U neposrednoj blizini Katoličke župne crkve sjeverno prema rijeci Dravi nalazi se Pravoslavna crkva Uspenja Presvete Bogorodice. Originalno je bila izgrađena u 18. stoljeću te je naredna puna dva stoljeća slovila za jednu od najraskošnijih baroknih crkvi u Slavoniji, na što i danas podsjeća župna kuća do crkve s visokom barokno urešenom željeznom ogradom. Nakon tužnih razaranja u Drugom svjetskom ratu, obnovljena je sredinom 20. stoljeća u srpsko-bizantskom stilu, zanimljivo prema uzoru na Pravoslavnu crkvu u engleskom gradu Manchesteru. Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Donjem gradu, pomalo skrivena od pogleda s ulice, čuva vrlo zanimljive i tematski te koloritom bogate freske i ikone, a atmosferom unutrašnjosti kao i tipičnom arhitekturom djeluje pomalo srednjovjekovno…

EVANĐEOSKA CRKVA (ŽIDOVSKI HRAM) U DONJEM GRADU

Nešto istočnije od Katoličke crkve nalazi se Evanđeoska pentakostalna crkva Radosne vijesti zanimljive te izvana i iznutra očuvane arhitekture Židovskog hrama, čemu je po izgradnji 1903. godine i služila. Iako sličnog naziva, ovu bogomolju ne treba zamijeniti s Evangeličkom crkvom koja se pak nalazi u Gornjem gradu.

TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA
Glavni trg u Donjem gradu nosi ime po najpoznatijem i omiljenijem hrvatskom banu, barunu Josipu Jelačiću. On je tijekom 19. stoljeća pomogao ugušiti mađarsku revoluciju u sklopu Austro-ugarskog carstva čime je ujedno usporio mađarska nastojanja za prevlast na području Hrvatske. Na jelačićevom trgu nalaze se vrlo posjećena zelena tržnica s nizom ugostiteljskih objekata, osječko Dječje kazalište te lijepa crkvica Sniježne Gospe izgrađena 1898. godine u neo-gotičkom stilu, na mjestu starije kapele iz 1704. godine. U crkvi se nalaze vitraji izrađeni u obrtu Dorotić iz Zagreba, a prikazuju štovanje Majke Božje diljem Hrvatske i Europe, a jedan od kipova je i onaj Gospe iz austrijskog hodočasničkog mjesta Mariazell (original se čuva u Nadbiskupiji u Đakovu) koji je darovao carski vojnik 1711. u znak zahvalnosti što mu je Gospa spasila život. Na koru se nalazi rijetki antikvitet, glazbeni instrument pozitiv-orgulje iz 1674. godine, obnovljen 2019. godine u radionici Heferer u Zagrebu, vraćen u prvobitno stanje, kako izgledom, tako i nepromijenjenom funkcionalnošću. Na trgu pred crkvicom nalijevo, nalazi i neobičan kip jajeta napuklog u dva dijela koje simbolizira „mjesto rođenja“ Osijeka. Naime, ovdje se od 1. do 5. stoljeća nakon Krista nalazio staro-rimski grad Mursa, a njegovi ostaci danas se mogu pogledati u arheološkom odjelu Muzeja Slavonije u Tvrđi.